Bol

Bol ... Sigurno se često zapitamo zašto ima toliko patnje na svijetu, nasilja, zašto nevini stradaju ... No, odgovore baš i ne pronalazimo. Bol jednostavno osećamo. Skoro svakodnevno. Nema čovjeka koji živi bez boli. Ali nema ni čovjeka koji je može uvjerljivo opisati. Ne možemo izraziti proživljeno i ono što osjećamo. Pretrpljenu bol teško je izraziti riječima. Teško je bol koji je netko proživio priopćiti. Onaj tko sluša o tuđoj boli može vrtjeti i tresti glavom, zgražavati se, pokušavati shvatiti – ali ne uspjeva. Ne uspjeva shvatiti, do svijesti mu ne dolazi. Često oni koji ne mogu shvatiti smatraju bol manje bitnom, bezazlenom. Jer, teško nam je da se uživimo i opišemo sve. Jedino mi sami poznajemo svoju bol. Život na ovom svijetu podrazumeva da izdržimo i imamo trenutke obilježene bolom. Međutim, bol poprilično potresa našu svakodnevnicu. Zbog tog potresa često smo ogorčeni i na Boga i na ljude oko sebe. Ne pomišljamo kako je i Isus trpio. Patio. On, Bog, zbog nas je osećao bol. Prihvatio je bol kao sredstvo spasenja. Ako i mi prihvatimo patnju u vjeri, ljubavi i nadi ona će biti spasonosna. Kada najviše trpimo Bog nam je najbliži. Prihvatimo Njegovu ruku pomoći. Kada proživljavamo bol postajemo Kristoliki, suobličujemo se s Njim. Vrijedi trpjeti na zemlji zarad vječnog života koji nam je obećan. Već smo na putu ka Božjem kraljevstvu, a kada nas muče patnje, boli, samo pomislimo: „Tko hoće ići za mnom neka uzme svoj križ.“

Jelena Pinter