Identitet kršćanstva nam mora biti prioritet

Živimo u vremenima kada društvo nameće i naglašava bitnost kolektivnih identiteta. Svrstavanje, kolektiviziranje po ovoj ili onoj osnovi postaje važno kada se radi o svim sferama društva. Pojam identitet možemo promatrati s različitih strana. Etnički, vjerski, kulturni ili pak osobni identitet se uvijek iznova i iznova propitkuje, a pogotovo kada se to radi u političke svrhe. Čovjek je satkan od mnogih mikroidentiteta koji svojom ukupnošću daju jednu cjelinu koja je jedinstvena za svakoga od nas. Ponekad će ta višeidentitetska komponenta nekome djelovati nespojivo, neartikulirano, no treba je razumjeti. Prirodno je da pojedinac ima vlastita obilježja, vlastite prostore u kojima živi i sanja. Ne moraju se oni poklapati sa geografskim ili političkim cjelinama, sa društvenim i kulturnim pozadinama, no dio su nas. Možda nas nekada površno gledanje u stvari prevari, možda vidimo samo jedan identitet, a ne vidimo ostale. Možda vidimo samo ono što hoćemo da vidimo i tu bivamo prevareni. Kod nas kršćana, kršćanstvo mora biti primarni identitet. Ali ono kršćanstvo koje živi svoju vjeru. Ono kršćanstvo koje oprašta, koje se nada, a ne ono koje mrzi, koje napada, koje je oholo i koje zavidi.

Ivan Dodig