Je li malo onih koji se spasavaju?

Ovako je pitao Gospodina Isusa jedan slušatelj dok je sa mnoštvom ljudi putovao prema Jeruzalemu: Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju? Slušatelj je, dok su putovali, iz Isusovog naučavanja razumio da je nama najvažnije spasiti se, tj. doći u nebo. I zato pita.

Pitanje je bilo postavljeno pravoj Osobi i na pravom mjestu. Možda je to bilo i znatiželjno pitanje, ali svakako aktualno. Jer, ako nam Isus kaže je li malo ili mnogo, to nam je orijentacija za život. Zato je vrlo značajno kakav je bio Isusov odgovor.

Evo što je Gospodin Isus odgovorio: BORITE SE da uđete na uska vrata, jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći!

Spasenje ovisi o borbi! Jer, svaki čovjek ima svoj život, svoje sposobnosti, svoje životne okolnosti, svoje slabosti, svoje požude, svoje okruženje, … Nema istog čovjeka. Svi smo neponovljivi. I zato ne možemo očekivati da Isus kaže kao da se samo muški spasavaju, ili samo bijelci, ili samo svećenici, ili samo Časne sestre! Nego će doći s istoka i zapada, sa sjevera i juga, i sjesti za stol u Kraljevstvu Božjem … Sa svih strana će doći oni koji su se BORILI. Sve drugo ne bi bilo pravedno, kad bismo se spasavali na neki drugi način. Pa i među ljudima je tako. Plaća se daje sprema trudu. Po zaslugama. To nam je normalno. Zar da jedino Gospodin Bog, koji sve vidi i sve zna, ne radi pravedno?

Gospodin kaže: mnogi će tražiti da uđu …! Sigurno, u tom času kad se pojavimo pred licem Božjim, vidjet ćemo jesmo li za „uska“ ili „široka“ vrata. Tada bi sigurno „tražili“ da uđemo na ona vrata koja vode k Gospodinu Bogu, iako se nismo „borili“. Gospodin zato i kaže da se kroz uska vrata dolazi k Njemu, jer to znači kroz borbu. Kroz široka vrata zabave, uživanja, grijeha, nepravde, …, ide se u propast. Takvima je odgovor: Ne znam vas, odakle ste! Tada neće pomoći ni to da smo s Isusom jeli i pili … Odgovor će biti: Ne znam vas, odakle ste! Odstupite od mene svi zlotvori! Jer činiti zlo i nebo ne ide zajedno. Posljedica toga je škripanje zubi i plač. Da još bude gore ,vidjet će one koji odlaze u nebo, a sebe će vidjeti zauvijek odbačene: Odlazite od mene …!

To nam Gospodin Isus želi reći, kad nam kaže: borite se! Možda nam nije jasno o kakvoj se BORBI radi? To je borba protiv zla za dobro. Mi svakog trenutka imamo šansu za dobro ili za zlo: misliti, ili gledati, slušati ili govoriti, činiti dobro ili zlo. Mi smo slobodni i svakog trenutka trebamo odlučivati: hoću-neću. To nije ni malo lako. To je kao kad vozite auto. Vjetar puše, kiša pada, jure auti, sa strane je provalija, a vi idete dalje, jer čvrsto držite volan i putujete prema određenom cilju. Kad ne bi čvrsto držali volan, brzo bi se strovalili u provaliju. Kad biste stali ili se vratili, nikad ne biste stigli tamo kamo ste željeli ili trebali stići. To je slično borbi o kojoj govori Gospodin.

Prema svetom Ivanu: požuda očiju, požuda tijela i oholost života bore se u nama i ne daju nam činiti dobro. To nas vuče i jako je teško reći: NE! Čak svojim silama i ne možemo se oduprijeti zlu. Zato je Gospodin Isus došao na zemlju. Zato nam je poslao Duha Svetoga. Zato je On ostao u Euharistiji da Ga možemo blagovati kao hranu i tako Njegovom pomoću možemo pobjeđivati. Na to je Gospodin Isus mislio kad je rekao: Kraljevstvo Božje silu trpi i silnici ga osvajaju.

Borba je vrlo različita. Ne radi se o borbi oružjem ili o borbi osvajanja tuđeg vlasništva. Radi se o borbi sa samim sobom. Svaki čovjek ima slobodnu volju kojom treba sam odlučivati o sebi. Znamo da su i Adam i Eva na tome pali, što su slobodnom voljom birali zlo, a ne ono što im je Gospodin rekao. Zato su posljedice bile takve, da su dobili ono što su izabrali.

Mi imamo tu veliku sreću da nam se Gospodin smilovao i došao u pomoć po Isusu Kristu. Poznajemo Njegov zemaljski život i možemo zaključiti da je to bila BORBA nad borbama. Istina, On je Bog, nije imao te napasti baš kao mi, ali je ipak imao. Imao je i veće kušnje. Sjetimo se Njegovog boravka u pustinji. Gladan 40 dana, a onda dolazi đavo koji Ga napastuje - neka od kamena načini kruh, ako je Bog, jer inače će umrijeti. Sjetimo se Kalvarije, bičeva, trnja, pljuvanja, i na kraju razapinjanja na križ. I to posve nevin. Ništa radi sebe, jer je Pilat izjavio - Ja na ovom čovjeku ne nalazim nikakve krivice, nego radi nas i radi naših grijeha. I to mu nije dosta, nego ostaje do konca svijeta s nama u Euharistiji. Prašta nam grijehe u svetoj Ispovijedi, ako ih priznajemo i ako se kajemo. On nam šalje Svetog Duha da nas vodi putem dobra. Ali ako mi hoćemo. Tako se više ne borimo sami, nego Gospodin Bog se bori s nama i za nas. Tko Ga prihvati, pobijedit će. To je zapravo naš kršćanski život.

Sad zaključite, je li malo ili mnogo onih koji se spasavaju. Gospodin Isus nam jasno poručuje: borite se! Ako ga poslušamo, primit ćemo plaću boraca, pa ćemo biti među onima koji su se borili!

mons. Bela Stantić, umirovljeni svećenik Subotičke biskupije