Prolaznost

Nalazimo se u mjesecu listopadu. Mjesecu kada šarenilo lišća zamjenjuje cvjetove na livadama. Kada
shvatamo koliko se sve tako brzo mijenja.

Mnogima je listopad najdraži mjesec u godini. I doista, on nam daje toliko poruka. Shvatamo kako nam Bog i kroz prirodu govori. I nije čudno što se i sveti Franjo Asiški, koji je toliko volio prirodu, slavi baš u ovome mjesecu.

Jesen nekako budi sjetu i podsjeća nas na prolaznost. Lišće koje opada i nestaje na tlu ukazuje nam na to da je u životu sve prolazno. Ali isto to lišće daje predivan šareni tepih. A mi tako često ne vidimo druge plodove jeseni, nego žalimo za onim što je prošlo. Jesen nam šapuće da je sve u Božjoj ruci, da On sve vodi. I kao što lišće koje je otpalo sa drveća može predstavljati odbacivanje naših loših navika, tako ono predstavlja i plodove naših dobrih djela, Božju ljubav, ali i shvatanje prolaznosti života.

Priroda nas približava Bogu. U dodiru sa njom povezujemo se sa svime. Najbolja mjesta su uvijek
skrivena. Treba ih pronaći i u njima uživati. Potrebne su velike oči srca za vidjeti male stvari. Blagoslovljeni su oni koji vide lijepe stvari na skromnim mjestima, gdje drugi ljudi ne vide ništa.

Isus je živio u prirodi i volio ju. Rodio se u staji, na pašnjaku. Odrastao je na selu. Često se povlačio na
samotna mjesta u prirodi. Među krošnjama drveća se molio. Gledao nebo i zvijezde.

Priroda je tajanstvena i mirna. Podsjeća nas na Stvoritelja, Njegovu veličinu i ljepotu. Šume, špilje,
proplanci puni su tišine, tišine u kojoj čujemo sebe i susrećemo Boga.

Priroda odbacuje staro i stalno se obnavlja. Kroz nju osvježavamo duh i srce. Unosi boje u našu dušu, naš život. Čini nas sretnijima. Pokušajmo češće odmoriti dušu u tišini, skrovitosti. Odbaciti staro, loše. Obnoviti se, povezati se sa Bogom. Jedina razlika između običnog i neobičnog života je u neobičnim zadovoljstvima koja nalazimo u običnim stvarima. Šta je život ako se ne možemo predati, zastati i oko
sebe gledati?

Jelena Pinter