VIDEO: Kako Crkva gleda na prosvjede i treba li im se kršćanin priključiti?

U emisiji "Svećenik odgovara" na Radio Mariji postavljeno je pitanje od strane slušatelja "Kako Crkva gleda na prosvjede i treba li im se kršćanin priključiti?". Odgovor u emisiji dao je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije i glavni urednik Radio Marije. Njegov odgovor donosimo u cijelosti.
Pokušat ću dati što sažetiji i jasniji odgovor na ovo vrlo aktualno pitanje u našoj zemlji. Svjedoci smo da je događaj od 1. studenog prošle godine, kada je 15 ljudi tragično poginulo u padu nadstrešnice u Novom Sadu, duboko utjecalo na cjelokupno društvo. Ubrzo je to preraslo u masovni bunt studenata kojem su se priključili đaci, prosvjetari, poljoprivrednici, odvjetnici i ostali građani i svih sfera društva. Svjedočili smo i tome da je odgovor na tu reakciju bio u mnogim segmentima neadekvatan od strane onih koji obnašaju odgovorne funkcije u društvu, sve do posezanja za sredstvima prisile, pa i nasilja. Sve je to utjecalo na još veću polarizaciju u društvu i na porast nezadovoljstva.
Obzirom da se većina građana Republike Srbije izjašnjavaju kao kršćani, preko 80%, što je iznimno veliki broj, s razlogom se može očekivati stav ili očitovanje Crkve po pitanju društvenih zbivanja. Ne mogu govoriti o stavu ili mišljenju većinske Srpske Pravoslavne Crkve, na njima je da se očituju, mogu jedino zastupati stav i nauk Katoličke crkve kojoj pripada nekih 4% građana ove zemlje.
Dolazimo sada do tog ključno pitanja – koji je stav Crkve na ova trenutna događanja? Na ovo pitanje odgovorio bih najprije izravno a zatim dao jedan malo širi kontekst razumijevanja. Najizravniji odgovor kako Katolička crkva gleda na trenutačnu situaciju izrazio je beogradski nadbiskup, kardinal Ladislav Nemet, u svojoj božićnoj poslanici te ću citirati taj dio:
Ova moja božićna poruka ne bi bila verodostojna da se ne setimo i onih stvari, koje su izazvale tugu, nelagodu, zaprepaštenje ili čak bile sablazan za mene i mnoge moje sunarodnike i ljude dobre volje širom sveta. Ne smemo zaboraviti strašnu tragediju koja se dogodila ispred novosadske železničke stanice, a koja je očigledno bila izazvana ljudskom greškom ili nemarom. Taj događaj doveo je do znatnih društvenih nemira, koji još uvek traju. Bilo bi od ogromnog značaja za budućnost našeg društva da se ovaj i slični slučajevi savesno preispitaju, da tužilaštva širom Srbije sprovode istrage, u slobodi i nezavisnosti delovanja kako to predviđaju zakonske odredbe, sprovode istrage, i da oni koji nisu ispunili svoje zakonske obaveze snose ličnu odgovornost. Srbija je demokratska država u kojoj, nadamo se, ljudi mogu da žive bezbedno. Ova sigurnost ne bi trebalo da se ne odnosi samo na javne zgrade, već i na činjenicu da naši mladi ljudi, koji se bore za budućnost, neće biti zlostavljani od strane nepoznatih pojedinaca obučenih u crno, da oni koji protestuju u miru neće biti obarani automobilima.
Smatram da je u ovoj poruci kardinal Nemet vrlo jasno sagledao problematiku ali i uputio poziv svim relevantnim institucijama i čimbenicima u društvu da se saniraju greške koje su učinjene. Decidirano je navedeno da nesreća u Novom Sadu nije tek puki akcident koji se, eto tako, slučajno dogodio, nego je izazvano ljudskom greškom ili nemarom. Iz toga proizlazi poziv na odgovornost nadležnih, što je ujedno jedan od glavnih zahtjeva studenata koji prosvjeduju. S tim u vezi, kardinal dodaje da institucije društva trebaju djelovati i tou slobodi i nezavisnosti, kako bi se utvrdili krivci. No, mnogi građani sumnjaju u slobodan i neometan rad institucija, napose tužilaštva, što je veliki problem jer onda pravda ne može biti zadovoljena. I naposljetku, kardinal je spomenuo i problem nasilja prema studentima i građanima koji prosvjeduju a koje izazivaju ljudi koji su, po svemu sudeći, instruirani da to čine. Na osnovu ovog istupa najvišeg prelata Katoličke crkve u Srbiji, možemo zaključiti da je naša kršćanska dužnost zahtijevati i raditi na tome da se u društvu poštuju zakoni i da oni važe za sve jednako, bez obzira na pripadnost političkoj opciji te da svatko tko je odgovoran mora snositi posljedice ukoliko je kršio zakon.
Međutim, ukoliko postoji opstrukcija pravde i pravičnosti, ukoliko se na regularan način ne može doći do toga, ako su iscrpljene sve mogućnosti pregovora i dijaloga, u tim slučajevima moguće je težiti za istinom i pravdom na način koji je jedini moguć a time i kao krajnje sredstvo, a to je prosvjed i štrajk. No, da bismo bili posve jasni i precizni, moramo ovdje iznijeti nauk Katoličke crkve, odnosno socijalnog nauka po pitanju tih krajnjih mjera. Naime, katolički društveni nauk priznaje tu metodu (štrajk i prosvjed) kao zakonitu, uz dužne uvjete i u pravednim granicama.
Kada su ove mjere opravdane? Odgovor na ovo pitanje imamo definirano i predstavljeno u Katekizmu Katoličke Crkve od broja 2435. (cjeloviti Katekizam možete pronaći na internetu). Dakle, sljedeći uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi prosvjed ili štrajk bio opravdan:
Najprije Katekizam propisuje da to mora bitikrajnjesredstvo. Drugim riječima, sva ostala sredstva za rješenje sukoba moraju već bitiiscrpljena ili neprimjenjiva. U ta se sredstva ubrajaju pregovori, javni istupi, obraćanja višim stupnjevima vlasti, osvješćivanje javnoga mnijenja o postojećem problemu i tomu slično. Tek kada ništa od toga ne urodi plodom, dopušteno je pribjeći štrajku kao posljednjemu borbenomu sredstvu.
Drugo - treba se pridržavati načela razmjernosti. To znači da štrajk ili prosvjed mora biti vrijedan razloga zbog kojega je pokrenut. A u ovom slučaju, o kojem govorimo, itekako ima valjan razlog.
Treće – prosvjed ili štrajk mora biti nenasilan. Pribjegavanje nasilju ili uništavanje imovine nije opravdan način djelovanja. U ovom slučaju, drago mi je da studenti naglašavaju da je njihov prosvjed nenasilan, da im nije cilj rušenje vlasti, države i slično. Isključivo traže ispunjenje zahtjeva koji su razumni i koji nemaju za cilj rušenje bilo koga. Papa Ivan Pavao II. je u svojoj socijalnoj enciklici „Laborem exercens“ napisao kako cilj takve borbe ne može biti borba protiv nekoga, već borba za nešto.
Četvrto – prosvjed ili štrajk ne smije biti popraćen političkim ciljevima. I tu možemo reći da je stav studenata u blokadi jasan, jer su dali do znanja da je nepoželjno bilo kakvo stranačko, poziciono ili opoziciono miješanje.
I peto - ciljevi prosvjeda ili štrajka ne smiju biti protivni općemu dobru. Drugim riječima, moraju biti usmjereni za dobrobit svih, odnosno cjelokupnog društva.
To su u najkraćim mogućim crtama smjernice socijalnog nauka Crkve. Naveo bih za kraj i riječi dvojice poznatih boraca za ljudska prava kojih su citati uvršteni u knjigu socijalnog nauka Katoličke crkve s predgovorom pape Franje (Docat, Što činiti?, Socijalni nauk Crkve, br. 157). Najprije citat Mahatma Gandija:Kada država napusti pravednost, građanski neposluh postaje sveta dužnost. I drugi citat Nelsona Mandele:Ovisno o posebnim okolnostima, prikladno je pribjeći demonstracijama, prosvjednim marševima, štrajkovima ili građanskom neposluhu.
I naposljetku, moram istaknuti još jednu zanimljivu koincidenciju. Ovo pišem (govorim) na dan kada slavimo sv. Tomu Akvinskog, velikog naučitelja Crkve, rođena prije točno 800 godina. A on je, između ostalog, zaštitnik đaka i studenata. Stoga molitvu upravljamo njemu da čuva sve naše studente i đake, ponajprije da stasaju u zrele i odgovorne ljude koji će svojim obrazovanjem i čestitošću promijeniti društvo i ovaj svijet na bolje a ujedno neka čuva sve njih koji se bore da pravda i istina imaju posljednju riječ a ne korupcija, nasilje, bahatost i glupost. Sv. Toma, moli za sve nas!
Hvala vam na pitanju kojega ste postavili te se nadam da sam koliko-toliko jasno uobličio odgovor i iznio stav Crkve. Bitno je samo da nas vodi želja da s Božjim Duhom gradimo jedan bolji svijet koji će počivati na istini, pravičnosti, solidarnosti, miru i boljitku za sve članove društva.
Emisiju "Svećenik odgovara" možete poslušati i putem ovoga linka.
28 siječnja 2025