Božićna poslanica kardinala Ladislava Nemeta SVD, beogradskog nadbiskupa i metropolita 2025

Bog je toliko ljubio ovaj svijet da je poslao Sina svoga jedinorođenoga koji je uzeo tijelo čovjeka i koji je živio među nama, da bismo mi imali život u punini.

Ovo je središnja istina božićnih blagdana. Prvi korak u božićnim događajima povukao je Bog: poslao je svoga Sina. U ovaj stvoreni svijet. U materijalni svijet svega vidljivoga. Ovim potezom je Bog svima nama dao do znanja da On voli svako stvorenje koje se nalazi na ovoj zemlji.

Ali Bog posebno voli čovjeka, i to svakog čovjeka. Od svih stvorenja samo čovjeku je Bog dao sposobnost razumnog odnosa prema njemu, prema drugim ljudima i odgovornost za stvoreni svijet. A znamo i zašto: Isus, Sin Božji postao je čovjek kada je na vidljiv način došao k nama. Ovom svojom pojavom u ljudskom, vidljivom tijelu, uzdigao je naš stvoreni svijet u svoj božanski život, nas sve učinio dionicima božanske stvarnosti.

Ove godine slavimo 1700 godina od prvog Nicejskog Sabora, gdje su crkveni oci onog vremena, pod vođstvom cara Konstantina Velikog izradili i prihvatili temeljne istine o Bogu Ocu, Isusu Sinu Božjem i Duhu Svetom.

Ovaj je Sabor potvrdio središnju istinu kršćanstva: da je Isus pravi čovjek i pravi Bog.

Ali sabor u Niceji nije samo definirao teološke istine; on je pokazao da je moguće jedinstvo na zajedničkom temelju središnjih istina naše vjere i onda kada se razlikujemo po kulturi i običajima. Nicejsko vjerovanje do danas je dragocjeno zajedničko blago svih kršćanskih Crkava i izražava duboko uvjerenje, da neovisno od naših razlika, postoji zajedništvo u traganju za istinom. U Srbiji katolici žive kao manjina zajedno s pravoslavnom većinom, ali i jedni i drugi ispovjedaju taj isti nicejski Simbol vjere. Tu leži temelj istinskog bratstva koje se gradi ne na uniformnosti ili jednakosti, nego na zajedničkoj dimenziji vjere.

Ljubav prema vlastitoj kulturi, tradiciji i konfesiji ne vodi do isključivanja drugih, nego upravo omogućava istinsku razmjenu različitosti. Samo onaj tko je vjeran vlastitom identitetu i bogatstvu može s drugima podjeliti ono što je za njega važno i od temeljnog značaja. Površno izjednačavanje ne stvara jedinstvo, nego guši i prisvaja. Jedinstvo raste tamo gdje se razlike ozbiljno shvaćaju i prihvaćaju kao dar. Pravoslavna i zapadna tradicija imaju različite liturgijske oblike i duhovne naglaske, pa čak i neke disciplinske karakteristike; međutim upravo u tome je prilika da jedni od drugih učimo!

Različitost u našem društvu ne bi trebalo dovoditi do mržnje, do dubokih podjela, koje vidimo na svakom koraku, nego baš do stvaranja jednog boljeg društva gdje će svaka dobra stvar i vrijednost naći svoje mjesto u jedinstvu države Srbije. Srbija je jedna od najkršćanskijih zemalja u Europi, sa preko 85% stanovništva koje se javno izjašnjava da je kršćansko. Kolika bi to bila snaga kada bismo živjeli prema učenju Isusa Krista, koji je došao među nas da nam pokloni puninu života!

Isus se sjedinio sa svakim čovjekom i tako je obdario svakoga od nas posebnom sposobnošću da se volimo, da živimo u miru i ljubavi. Ova činjenica međutim nosi sa sobom i jednu drugu istinu: svaka nepravda naneta čovjeku je nepravda naneta Isusu, Bogočovjeku.

Kao što sam već ranije spomenuo, kad je Isus došao na ovaj svijet, on je prigrlio i sva stvorena bića, cijeli vidljivi svijet. Dio vidljivoga svijeta je naša zemlja, naš zajednički dom, kako je papa Franja znao zvati našu planetu. Prije deset godina on je u dokumentu Laudato si objavio svoje misli o ljubavi prema stvorenom svijetu, ali i prema zadacima i obvezama, koje čovjek mora uzeti ozbiljno, kao netko ko je odgovoran za sve to.

Ljubav prema stvorenom svijetu možemo sigurno prakticirati, ako učinimo sve ono što je moguće sa naše strane da sačuvamo Srbiju čistu i spremnu za buduće naraštaje. Jako me je pogodila činjenica da je prema jednoj međunarodnoj organizaciji, koja prati stupanj zagađenosti svijeta, Srbija na desetom mestu na ljestvici najzagađenijih država. Među tih prvih deset država Srbija je jedina europska zemlja.

Nekoliko puta sam već govorio o ovom problemu, ali govoriću i dalje dok treba: nije istina da mi, mali ljudi, ne možemo ništa učiniti da se ta situacija promjeni. Možemo, itekako! Zagađivanje počinje od svakog neodgovornog bacanja otpada, od trovanja vode kemijskim sredstvima, od nepotrebnog luksuza, od bacanja hrane.

Svakog Božića čujemo krik ljudi, krik ranjenog čovjeka, a posebno siromaha, koji najviše trpe zbog klimatskih promjena, kojima se oduzima dostojanstvo i pravo na normalan život. Svaki Božić je krik ranjene zemlje koja očekuje brižno djelovanje nas, ljudi, u borbi za spas svega stvorenoga.

Ove godine imao sam priliku posjetiti Afriku. Afrika je kontinent nade. Religija u Africi, u gotovo svim svojim oblicima, definira svakodnevni život. Kršćanska vjera, sa svojim zajedničarskim karakterom, društvenim, humanitarnim i obrazovnim inicijativama, nalazi vrlo plodno tlo u tom okruženju. Život, vjerska praksa i dinamika afričkih kršćana trebali bi biti primjer i izazov za sve obeshrabrene, melanholične i ogorčene europske katolike i kršćane (pa i naše u Srbiji): kršćanska vjera može i trebala bi biti izvor radosti, snage i nade u bolji život.

Za nadolazeće božićne blagdane, ovo je upravo ono što želim svima vama, dragi katolici, kršćani i svi ljudi dobre volje: pronađite radost, pravu radost i nadu u životu, u svakom trenutku svog života. Ljubimo i poštujmo sve ljude, cijenimo i brinimo se za naš zajedniči dom: ovaj stvoreni svijet u kojem živimo.  

Sretan Božić i sretnu Novu Godinu želim svima vama.

kardinal Ladislav Nemet SVD, beogradski nadbiskup i metropolit

Foto i izvor: http://kc.org.rs/