Kardinal Nemet predvodio proslavu Sv. Ćirila i Metodija u Beogradu

U nedjelju, 6. srpnja u crkvi Sv. Ćirila i Metodija na Banovom Brdu, svečano euharistijsko slavlje povodom proslave svetih Ćirila i Metodija predvodio je kardinal Ladislav Nemet SVD, beogradski nadbiskup i metropolit uz koncelebraciju o. Lojza Letonje, župnika župe svetih Ćirila i Metodija, o. Roberta Petkovšeka, Generalnog vizitatora Misijske družbe Svetog Vinka Paulskog, o. Jožeta Planinška i svećenika grada Beograda, prenose mrežne stranice Beogradske nadbiskupije.

Na početku misnog slavlja, župnik o. Lojze pozdravio je sve prisutne svećenike i vjernike ove župe, kao i hodočasnike iz drugih beogradskih župa. Posebne riječi pozdrava uputio je predsjedatelju misnog slavlja, kardinalu Nemetu, kao i generalnom vizitatoru Lazarista, o. Robertu.

Kardnal Nemet se na početku osvrnuo na prisutnost Lazarista na ovim područjima, podsjećajući da će se 2029. godine navršiti sto godina njihove prisutnosti, od kada je u Beogradu ustanovljena zajednica Misijske družbe sv. Vinka.

Osvrnuvši se na povijest i poslanje ove svete braće, kardinal je svoju propovjed započeo razmišljanjem o različitim datumima na koje ih katolička crkva spominje. “U okviru ovog svečanog liturgijskog slavlja spominjemo se i naših zaštitnika, svetih Ćirila Metodija. Neki slavenski narodi ovaj blagdan slave 5. srpnja, a većina katolika 14 veljače. Ovo je posebna milost dana po papi Leonu XIII da bi se podvukao značaj svete braće za razvoj misijskog rada među slavenima“, rekao je. Naime, ovo proizilazi iz povijesnog podatka da je sveti Ćiril preminuo 14. veljače 869. godine, nakon što se zamonašio i uzeo ime po kojem ga danas slavimo.

„Prevođenjem liturgije na slavenski jezik dvojica braće stekla su velike simpatije među narodom. To je, međutim, izazvalo neprijateljstvo franačkog klera, koje je stiglo u Moravsku ranije i smatrao da teritorij pripada njihovoj crkvenoj nadležnosti. Kako bi se opravdali, dvojica braće su 867. otišla u Rim. Vodili su borbu protiv “trojezičnog krivoverja”: vjerovali su da postoje samo tri jezika na kojima se Bog može dopušteno hvaliti: hebrejski, grčki i latinski. Povijesnu ulogu koju su odigrali tada je službeno proglasio papa Ivan Pavao II. koji ih je apostolskim pismom Egregiae virtutis viri, proglasio suzaštitnicima Europe zajedno sa svetim Benediktom. Naime, Ćiril i Metod su klasičan primjer onoga što bi se danas opisalo izrazom “inkulturacija”: svaki narod mora utjeloviti objavljenu poruku u svoju kulturu i izraziti ju na vlastitom jeziku“, zaključio je kardinal svoj omaž na povjesno poslanje svetih Ćirila i Metodija.

Na kraju misnog slavlja, usljedio je oproštaj od svećenika Misijske družbe sv. Vinka, o. Lojzea i o. Petra. Vjernici su im, uz prigodne riječi zahvalnosti za dosadašnji rad u župnoj zajednici, uručili ikone Krista Spasitelja.

„Najpre Bogu hvala za sve ono što sam u ovoj župi od 1963. godine radio. Puno ljudi među vama sam krstio, zatim vjeronauk sa vama imao, vjenčavao, pa i vašu djecu krstio i tako. Hvala vam za sve, ukoliko sam koga uvrijedio rječima ili djelima, ovom zgodom molim za oproštenje. Ljudi smo, svako od nas ima svoje mane, nedostatke i slaboće, ali zato Bog nas je naučio praštati. Zato se naučimo živjeti u ljubavi, u razumjevanju, u praštanju, kako bi bili uvijek sretni, a tu smo na ovom svjetu kratkoga vjeka, stvoreni smo za vječnost, naša domovina je nebo, nadam se da ćemo se svi sresti tamo, za tu nakanu ja ću se moliti“ rekao je u svom oproštajnom govoru od ove župne zajednice o. Petar Tašev.

 

„ Sabrala su nas naša sveta braća Čiril i Metodije, da budemo i ostanemo svi jedno. Svima srdačno zahvaljujem za svaku vašu suradnju, pokoru, za vaša djela i pomoć, za vaše molitve na svim područjima našeg truda za Kraljevstvo Božije. Hvala vam svima, da vam Bog udjeli obilje blagoslova i svega dobroga u vašem nastojanju i svemu. Iako se rastajemo, ostat ćemo povezani u Gospodinu, u kome ostajemo zauvijek zajedno“, riječi su kojima se župnik o. Lojze Letonja zahvalio svojoj župnoj zajednici, među svima, posebno se zahvalio pojedincima koji su na sebi svojstven način doprinosili ovoj župnoj zajednici.

Prisutnim vjernicima obratio se i generalni vizitator Družbe lazarista, o. Robert, ispred slovenačke misije Družbe lazarista. Tom prilikom, pored zahvalnosti o. Petru i o. Lojzeu, ukratko je govorio o ipovijesti samostana i župe, kao i o lazaristima u Beogradu, spomenuvši i kip svetih braće koji se nalazi kod oltara, a koji je u Beograd doneo „ prvi superior kuće a kojeg je blagoslovio tada blaženi biskup Anton Martin Slomšek koji je bio pokretač postolja svetih Ćirila i Metodija, koje znači rad za jedinstvo između Zapada i Istoka kao i za jedinstvo među kršćanima. Nikada to jedinstvo nije bilo potrebnije nego danas kada svijet može u trenutku da se raspadne i ne postoji snažnije sredstvo koje može osigurati jedinstvo od molitve.“ Vizitator se ovom prilikom osvrnuo i na još jedno područje djelovanja lazarista — molitvu za jedinstvo.

Završnu riječ ovom prilikom imao je kardinal Nemet, koji je uputio zahvalnost lazaristima i predstavio vjernicima novu pastoralnu postavku ove župe, koju čine vlč. Robert Pastyik, vlč. Andrej Đuriček i vlč. Lambert Kwashie Adzah.

U nastavku možete pročitati šta su vjernici ove župe ovom prilikom rekli za Katolički medija centar.

„Sada, kada pogledam unatrag, sjećanja me vode u trenutak kada je prije skoro 16. godina o. Lojze, koji je inače boravio ovdje u novicijatu, došao u našu župu kao župnik. S obzirom da je on misionar i da je često mjenjao mjesta na kojima je ljudima navještao Božiju riječ, vrlo brzo se prilagodio i ovoj sredini i nastavio tamo gdje su njegovi prethodnici stali. Ne mogu a da se ne sjetim putovanja na koja nas je vodio, organizacije hodočašća na Tekije, druženja tijekom putovanja, sve su to trenuci kojih ćemo se mi kao župljani ali i vjernici grada Beograda vrlo rado sjećati“ – Toma Jakoš.

„ Svi smo mi već bili jako dugo navikli na njih i oni na nas, malo je sada situacija ta vjerovatno materijalna uzrokovala da se lazaristi povuku jer nažalost od vjernika i njihovih prihoda potrebe za crkvu ne mogu se nadomjestiti. Tako da u jednu ruku tužno u drugu ruku dolaze mlađi i drugi kao i u životu, jedni odlaze a drugi dolaze“- Miroslav Jovanović

Marija Antonela Kanelić

Foto i izvor: http://kc.org.rs/