Kardinal Nemet zaredio dvojicu đakona u Beču

U četvrtak 4. decembra 2025. godine kardinal Ladislav Nemet SVD, beogradski nadbiskup i metropolit u crkvi sv. Mihaela u Beču zaredio je za đakone dvojicu salvatorijanskih svećenika, o. Adriana Hafnera iz Rumunjske i o. Jean-Luca Kapenda Chisenga iz Demokratske Republike Kongo, piše Beogradska nadbiskupija.

Na svečanom slavlju koncelebrirali su provincijal o. Márton Gál, o. István Barazsuly, o. Michael Tesha, o. Hubert Kranz, i o. Charles Mushitu, te brojni svećenici. Svečanosti su prisustvovale časne sestre iz Austrije i inozemstva, članovi obitelji, prijatelji i gosti. Za glazbu su se pobrinuli kantorica Lenka Lennerova i Manuel Schuen na orguljama Sieber.

Đakon – Služba trajnog značaja

Na početku svoje homilije, kardinal Nemet postavio je provokativno pitanje: Jesu li đakoni još uvijek potrebni u sekularnom svijetu? Sam je odgovorio na njega naglasivši da đakoni nisu izabrani da budu svećenici, već da budu ministranti – izraz koji u početku može zvučati negativno, ali koji prikladno opisuje bit ove službe. „Pozvani su na službu ljubavi kroz propovijedanje“, rekao je, citirajući Salvatorijanski manifest: „Spremni smo služiti svim ljudima svugdje u svijetu, na svaki način i svim sredstvima koja Kristova ljubav nadahnjuje.“

Služenje iz ljubavi – ne samo društvena aktivnost

Darove koje osoba posjeduje treba shvatiti kao darove od Boga i kao put do osobnog savršenstva, nastavio je kardinal. Kršćansko služenje nije samo humanizam ili društvena aktivnost, već živa ljubav, kako to izražava Poslanica Galaćanima: „Služite jedni drugima u ljubavi.“ Taj duh služenja trebao bi biti nepogrešiv znak razlikovanja đakona.

Otvorenost kao srž svakog susreta

Kardinal Nemet je posebno naglasio važnost otvorenosti i empatije. Đakon se mora susresti s ljudima otvorenog srca i ne smije se zatvarati. „Držati oči i uši otvorene i […] ne zatvarati srce“ – ovaj stav, naglasio je, neophodan je, posebno u raznolikom svijetu. Učinkovitost đakona temelji se manje na hladnom profesionalizmu, a više na djelima „koja izviru iz ljubavi“. U tom kontekstu, podsjetio je i na salvatorijanski moto da je cilj svake apostolske aktivnosti da ljudi upoznaju Boga i pronađu „život u punini“ (Iv 17,3).

Moderna slika za duhovnu budnost

Kardinal Nemet upotrijebio je živopisnu sliku kako bi zaključio svoju propovijed: Pametni telefon može mnogo toga, ali ga je potrebno redovito puniti da bi ostao funkcionalan. Slično tome, svećeniku – a time i đakonu – potrebna je duhovna energija. Oni koji se iznutra isprazne gube vezu s ljudima. Stoga je apelirao na kandidate za ređenje da uvijek ostanu spremni i iznutra budni, jer nitko ne zna kada će vam “Gospodin možda poslati osobnu poruku”.

Prekretnica za kandidate – i slavlje za Crkvu

Ređenje za đakona označilo je ne samo odlučujuću prekretnicu u osobnim putovanjima dvojice kandidata, već i trenutak duboke radosti i obnove za cijelu Crkvu. Ovim sakramentom bili su pozvani i osnaženi naviještati Evanđelje, dijeliti krštenje, pratiti bračne parove u savez Crkve, pratiti pokojnike na njihovom posljednjem putovanju i pomagati svećenicima kod oltara. Bila je to služba koja je proizašla iz srca crkvene zajednice – a istovremeno i obećanje da će u budućnosti oblikovati i održavati život Crkve.

Fotografije: salvatorianer.at

Izvor: https://kc.org.rs/