Održana korizmena tribina u Pastoralnom centru Papa Ivan Dobri u Beogradu

U petak 20. ožujka 2026. godine održana je korizmena tribina u Multimedijalnoj dvorani Pastoralnog centra Papa Ivan Dobri u Beogradu. Tema tribine bila je Tri dana koji mijenjaju svijet – liturgija Kristova vazmenog otajstva kao izvor i oblik kršćanskoga života, a o njoj je govorio vlč. dr. sc. Nándor Kara, prenose mrežne stranice Beogradske nadbiskupije.

U uvodnom dijelu predavanja vlč. Nándor je naglasio da u središtu kršćanstva ne stoji ideja ili moralni program, već događaj: smrt i uskrsnuće Isusa Krista, a sveto trodnevlje nije samo dio crkvene godine, ono je njezin vrhunac – trenutak u kojem liturgija prestaje biti puko prisjećanje i postaje živi susret s otajstvom spasenja. „Ipak, tijekom Velikoga tjedna, a osobito u Svetom trodnevlju, češći su i mimetički elementi. Takvi su, primjerice, procesija na Cvjetnicu, pranje nogu, otkrivanje i čašćenje križa, paljenje uskrsne vatre ili svjetlo uskrsne svijeće. No ti elementi nisu prisutni zato da bi tek odigrali prošlost, nego da bi služili mistagogiji: da bi vjernika na zoran način uveli u slavljeno otajstvo“, rekao je vlč. Nándor.

Veliki četvrtak: sakramentalna epifanija ljubavi

Govoreći o Velikom četvrtku predavač je istakao da na ovaj dan slavimo „sakramentalnu epifaniju ljubavi“. Posljednja večera nije samo intimno blagovanje, već predostvarenje žrtve križa, istaknuo je predavač dodavši kako na taj dan u gesti pranja nogu Isus zauzima mjesto sluge i pokazuje da se Bog ne objavljuje u sili, već u poniznosti koja se sagiba pred čovjekom, a u ustanovljenju euharistije – mise Isus daruje samoga sebe i nas uči da je život istinski potpun samo kada se daruje. „Osobito je važno točno razumjeti što Crkva slavi u svetoj misi. Misa nije jednostavno spomen na Posljednju večeru. Ne radi se o tome da se s pobožnošću prisjećamo jednoga intimnog večernjeg blagovanja Isusa i njegovih učenika. Sveta misa je uprisutnjujući spomen Kristove žrtve na križu: anamnetičko slavlje u kojem jedinstvena vazmena žrtva postaje sakramentalno prisutna“, rekao je vlč. Nándor.

Veliki petak: križ kao pobjeda ljubavi

„Veliki petak jedan je od najsnažnijih dana kršćanske godine. Toga dana Crkva ne slavi svetu misu. Pa ipak, ona ne tuguje jednostavno i ne prisjeća se samo pogubljenja jednoga pravednika. Na Veliki petak Crkva slavi pobjedonosnu smrt Gospodinovu“, rekao je vlč. Nándor i dodao da ondje gdje je prvi čovjek (Adam) izabrao neposluh, Krist bira poslušnost, a križ ponovno uspostavlja razbijene odnose između Boga i čovjeka, između čovjeka i bližnjega. „Zato klanjanje križu znači mnogo više od pobožnog običaja. Kada vjernik klekne pred križem, on priznaje da je Kristov križ obnovio ono što je grijeh razoružao“, rekao je vlč. Nándor.

Velika subota: tišina u kojoj Bog djeluje

„Velika subota jedan je od najtiših, ali i najdubljih dana kršćanske godine. Toga dana Crkva ne žuri prema radosti uskrsnuća, nego zastaje pred tišinom groba. Važno je jasno razlikovati Veliku subotu i uskrsno bdjenje: to nije isto. Velika subota dan je Krista koji počiva u grobu, dok je uskrsno bdjenje već slavlje uskrsnuća. Liturgijska suzdržanost toga dana sama je po sebi znakovita. Crkva ne slavi punu euharistijsku liturgiju. Tišina kao da ostavlja prostor otajstvu koje ostaje skriveno očima“, rekao je vlč. Nándor.

Uskrsno bdjenje: noć u kojoj sve postaje novo

Vlč. Nándor je rekao da je uskrsno bdjenje ispunjenje tišine i Crkva ga zove „majka svih bdjenja“.  „U toj jednoj noći sažeta je čitava kršćanska vjera: prijelaz iz tame u svjetlo, iz smrti u život, iz grijeha u milost. Bdjenje se mora slaviti noću, i to nije samo disciplinski propis. Sama noć jest simbol. Bdjenje nije samo vremenska odrednica, nego duhovni stav: Crkva ispovijeda da svijet ne može sam sebe spasiti, nego da svjetlo dolazi kao dar. Noćno slavlje tako postaje osobiti jezik anamnetičke liturgije“, rekao je vlč. Nándor i ukratko govorio o dijelovima bdjenja: liturgija svjetla –  Krist pobjeđuje tamu svijeta; liturgija riječi – Bog kroz povijest vjerno vodi svoj narod; krsna liturgija – krštenjem umire stari čovjek i rađa se novo stvorenje; euharistijska liturgija –  Euharistija kao vrhunac i hrana za put. „Odavde dolazimo do egzistencijalne istine Uskrsa: Uskrs nije samo blagdan, nego način života. Naša vjera izvire iz praznoga groba i iz sigurnosti da je Krist uskrsnuo“, rekao je vlč. Nándor te predavanje zaključio konstatacijom da se najistinitiji „Aleluja“ ne izgovara samo usnama, već životom koji bira ljubav umjesto sebičnosti i nadu umjesto beznađa, te da sveto trodnevlje poziva: „Izađi!“, izađi iz vlastite udobnosti, iz ravnodušnosti i straha i dopusti da te ovi dani preobraze.

KMC

Foto i izvor: http://kc.org.rs/