Prije točno 520 godina osnovana je Švicarska garda: u toj elitnoj postrojbi bilo je i nekoliko Hrvata

Prvi kontingent od 150 vojnika stigao je u Rim pod zapovjedništvom kondotjera Petera von Hertensteina i kapetana Caspara von Silenena, a sam ih je papa 22. siječnja 1506. blagoslovio na Trgu Sv. Petra. Upravo se taj datum smatra danom službenog osnutka te najstarije vojne postrojbe na svijetu.

Inače, mnogi europski dvorovi imali su švicarsku gardu. Naime, ta je zemlja nekoć bila relativno siromašna alpska zemlja, pa su njezini mladići bili prisiljeni tražiti posao u inozemstvu kao vojnici-plaćenici.

Švicarska garda francuskog kralja Luja XVI., primjerice, bila je posljednja koja je ostala braniti kralja za vrijeme Francuske revolucije i pri tome je izginula gotovo do posljednjeg čovjeka.

Papinska Švicarska garda danas je posljednja takve vrste na svijetu. Sastoji se od 135 pripadnika, i to: 99 gardista, 31 dočasnika, 3 časnika, 1 kapelana i 1 zapovjednika (koji je uvijek po činu pukovnik).

U posljednjih 20-ak godina čak petorica Hrvata postali su dio te poznate vojne postrojbe koju su stoljećima činili isključivo Švicarci katolici, nadaleko poznati kao vrsni vojnici i hrabri ratnici.

U pola milenija dugoj povijesti Švicarske garde nije bilo Hrvata zbog samo jednog razloga: pripadnik te najmanje i najpitoresknije vojske na svijetu mora biti rođen u Švicarskoj, a ondje se Hrvati nisu rađali sve do epohe «gastarbajtera».

Ostale uvjete je bilo lakše ispuniti: biti švicarski državljanin, katolik, u dobi između 19 i 30 godina, visok barem 174 centimetra, maturirati, proći švicarsku vojnu obuku, biti u odličnoj fizičkoj i doličnoj moralnoj kondiciji, a ne biti oženjen, barem dok ne postignu dočasnički čin.

Prvi među njima, Aleksandar Barbarić, prisegnuo je 1998. kao prvi Hrvat koji je ikada primljen u sastav papinske Švicarske straže. Bila mu je 21 godina, rođen je u Švicarskoj, u St. Gallenu, gdje se davno nastanio njegov otac, Zagrepčanin. Tada je to bila vijest, poslije je postala praksa: uslijedili su Štefan Radoslav Brauer, Željko Pavelko, Ivan Šarić, i Andrew Galantay, kome je djed po majci otišao raditi u švicarski kanton Ticino, ali se familija svake godine vraćala u Biograd, pa i kad se kao zet pridružio otac Galantay.

Ivan Šarić, koji je čuvao i Benedikta XVI. i papu Franju, prvi je među njima koji se odlučio za svećenički poziv.

Foto: Pixabay

Izvor: https://www.bitno.net/