Proslavljena župna slava svete Majke Terezije u Aleksincu

U crkvi svete Majke Terezije u Aleksincu, u petak 5. septembra 2025. godine, svečanim euharistijskim slavljem proslavljena je župna slava. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župni vikar vlč. Marko Koprčina, a koncelebrirali su generalni vikar mons. Marko Trošt, generalni vikar i kancelar Mariborske nadbiskupije mons. Janez Lesnika, direktor Caritasa Mariborske nadbiskupije vlč. Branko Maček i domaći župnik i dekan Niškog dekanata mons. Grzegorz Chudek. Slavlje je svojom nazočnošću uzveličao o. Goran iz Srpske pravoslavne crkve kao i hodočasnici iz Mariborske nadbiskupije.

Vlč. Marko je u propovijedi citirajući Isusove riječi iz današnjeg evanđelja: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“, obrazložio da te riječi razbijaju svaku iluziju da se vjera živi samo u mislima, u osjećajima ili u molitvi zatvorenoj u našoj sobi, nego ona se živi i potvrđuje u konkretnim gestama ljubavi – u čaši vode koju pružimo, u osmijehu koji darujemo, u vremenu koje posvetimo onome tko je sam… „Danas slavimo sv. Majku Tereziju iz Kalkute. Ona je cijeli svoj život upravo to činila – prepoznavala Isusa u „najmanjima“. Ona je znala da siromaštvo ima mnogo lica: ne samo glad za hranom, nego i glad za ljubavlju, glad da netko kaže: „Važno mi je da postojiš.“ Majka Terezija je jednom rekla: „Ne možemo svi činiti velika djela, ali možemo činiti male stvari s velikom ljubavlju.“ Ona je bila mala žena, krhkog tijela, ali ogromnog srca. I kad ju je svijet slavio, ona je ponavljala: „Ja sam samo olovka u Božjim rukama.“ I mi smo pozvani biti ta olovka – možda nećemo napisati veliko remek-djelo, ali možemo ispisati rečenicu utjehe u nečiji život“, rekao je vlč. Marko. Nastavljajući propovijed konstatacijom da naša duša darujući se drugima postiže unutarnji mir, a kada je egoistična postaje tjeskobna, vlč. Marko je  želio istaknuti Božji paradoks ljubavi: što više daruješ, to više imaš. „Pogledajte ljude oko sebe. Svaki čovjek kojeg susretnemo zapravo je skrivena ikona Krista. Ali često je ta ikona izgrebana, zamrljana, skrivena ranama i razočaranjima. Naša je zadaća – prepoznati Krista ispod toga. Možda to znači da strpljivo slušamo nekoga tko se stalno žali. Možda to znači da obiđemo bolesnog susjeda kojem nitko ne dolazi. Možda to znači da u obitelji prestanemo biti hladni i da počnemo pokazivati zahvalnost jedni drugima. To nisu herojska djela – ali u Božjim očima, ona mijenjaju svijet“, rekao je vlč. Marko i zaključio propovijed riječima Majke Terezije: „Ako sudiš ljude, nemaš vremena ljubiti ih. Ako ljubiš ljude, tada se Bog nasmiješi kroz tebe.“ Nakon svete mise druženje je nastavljeno uz prigodnu zakusku, izvještavaju mrežne stranice Beogradske nadbiskupije.

KMC

Foto i izvor: https://kc.org.rs/