Uskrsna poruka kardinala mons. Ladislava Nemeta, beogradskog nadbiskupa i metropolita - 2026

Danas, nekoliko dana prije kraja Velikog posta možda bismo mogli kazati da smo umorni, da smo izgubili nadu u mogućnost promjene, u bolju budućnost, veću sigurnost u našem osobnom i zajedničarskom životu. Napolju je tamno, noć i tama vladaju na našim ulicama, u našim državama, na različitim kontinentima. Uspjeli smo tijekom poslednjih nekoliko godina uništiti mir u svijetu, proizvesti ratove među državama, ratove na našim ulicama. S pravom se pitamo: kuda ide ovaj svijet i naše društvo? Zar ni Bog ne gleda na nas u ovom trenutku da bi promijenio naša srca? Nalazimo se kao u tami, kao da smo zakopani u neke nestvarne grobove.

No Bog u ovom trenutku ne ostaje bez reakcije, ne izgovara prijekor, ne kažnjava nas posebnom strogošću, nego daje nam obećanje: „Otvorit ću vaše grobove i izvesti vas iz vaših grobova… Dah svoj udahnut ću u vas da oživite.“ Zbog ovih riječi Svetog Pisma možemo slobodno kazati da Veliki post i Velika nedjelja, koje završavamo na dan Uskrsa, da su ova vremena bila vrijeme preporoda, kada smo dopustili da Božji Duh uđe u beživotne stvarnosti naše sadašnjice: u zamornu službu i dosadan posao, koji se čini bezvrijednim, u malaksalu  molitvu, u uništene ili prekinute ljudske odnose, u tamne ulice i gradove našeg svijeta.

Danas s pokajanjem u srcu  priznajemo: „Gospodine, živim u grobu – a Ti me želiš izvesti van.“  Dođi, izvedi me!

U tome nam pomaže čitanje iz knjige proroka Eezekiela: Uskrs nam pomaže da budemo sposobni razlikovati život sa kamenim srcem, ili srcem punim Duha Božijega. Prorok nam govori: Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.

„Život sa kamenim srcem“ znači kad sam ja uvijek u središtu: moja udobnost, moja istina, moji interesi. Moja vlast, moja država uvijek prva, po svaku cijenu, pa i po cijenu tisuća i tisuća, desetine tisuća ubijenih: ponajviše djece, žena i starijih osoba. Ne gleda se na dostojanstvo ljudi, na želju većine za mirnim životom, nego po svaku cijenu svoju ili moju zaradu, moju volju.

„Život po Duhu“ je kad Krist ima prostora u meni: kad Njegovo Evanđelje, Njegova blagost, Njegovo milosrđe oblikuju moje odluke, ponašanje i vrijednosti.

Apostol Pavao kaže: „Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: krist uskrsli iz mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.“

Priča o Uskrsu je drama svakog ljudskog života: bolest, smrt, žalost, nerazumijevanje – i usred svega borba vjere u Isusa.

Kod groba Isusova žene mironosice vide da je kamen odvaljen – to je jedan od simbola Uskrsa. Nema kamena na grobu, nema tijela Isusova: on je slobodan, grijeh, smrt nemaju više snage nad njim.

Koji je to kamen što zatvara naše srce? Ravnodušnost? Potisnuti gnjev? Dugotrajna ogorčenost? Grijeh za koji se grčevito držimo?  Neograničena žeđ za vlašću i novac?

Dragi u Kristu, učinimo sve da ne budemo jedni drugima prepreke ili kamen sablazni, nego braća i sestre koji pomažu u otkotrljavanju kamena smrti iz naših života: ohrabrenjem, strpljenjem i milosrdnim srcem.

Neka Uskrs bude vrijeme opraštanja: možda upravo sada Gospodin poziva da nekoga oslobodimo iz groba tame i zla.

Neka Uskrs bude vrijeme borbe za mir. Jer mir ne dolazi sam od sebe. Mir se gradi, za mir se treba zalagati, boriti.

A kako se boriti? Pokazuje nam Isus: On se predstavlja kao Kralj mira, dok se oko njega sprema rat. On je miran, dok druge obuzima nemir nasilja. On je sama nježnost i uzdržanost, dok drugi uzimaju u ruke mačeve i toljage. Dobar, dok se tama sprema prekriti zemlju, dok se kuje plan njegove osude na smrt.

Kao Kralj mira, Isus želi pomiriti svijet u zagrljaju Oca i srušiti svaki zid koji nas dijeli od Boga i bližnjega, jer „on je mir naš“.

Uskrs nije događaj daleke budućnost, jer u svakoj Svetoj Misi ponovno proživljavamo ono što je Ezekiel prorokovao a Pavao u svojoj poslanici potvrdio: Duh Sveti oživljava ono što je mrtvo.

U trenutku pretvorbe Duh silazi na kruh i vino – i na nas – da i nas učini živim udovima Kristova Tijela.

Kad se pričešćujemo, unaprijed, već sada, doživljavamo Uskrs: već sada primamo život jači od smrti, već sada nas dotiče Duh koji je uskrsnuo Isusa.

Tako svaka Sveta Misa postaje doživljaj Uskrsa: ne samo u našem liturgijskom kalendaru, nego i u dubini srca! Približimo se dakle Onomu koji jest Uskrsnuće i Život, Isusu Kristu našem Gospodinu.

Sretan Uskrs želim svima vama!

Amen.

Foto i izvor: http://kc.org.rs/