Znanstveni skup u Subotici

Na spomendan Gospe Loretske, u kapeli Crne Gospe, imali smo prisjećanje na prvo hodočašće u Svetu zemlju iz Subotice poslije oslobođenja od Osmanskog carstva 1754. – 1757. Naime toga dana je dana član subotičke rezidencije p. Ivan Kapistran Kurimski napisao drugo pismo iz Svete zemlje, ovaj put iz Betlehema, a prvo je iz Jeruzalema, objavljeno je na mrežnim stranicama subotičkih franjevaca.

Pisano je latinski nekoliko redaka hrvatski, ili kako su onda govorili dalmatinski.
Sve prisutne na početku je pozdravio gvardijan fra Ivan, a onda je fra Bernard Barbarić govorio o hodočašćima u Svetu zemlju kroz povijest i danas, a onda pojasnio kako je to peto Evanđelje, i malo više rekao o Bazilici sv. Groba i Jeruzalemu i o bazilici Rođenja Kristova u Betlehemu i drugim mjestima koja su povezana s Hrvatima. Bilo je veoma interesantno poslušati kad je i on sam bio više godina na službi u Svetoj zemlji.
Drugo predavanje održao je g. Bela Tonković koji je govorio o povijesnim prilikama u Subotici i okolici nakon oslobođenja od Turaka, to o ulozi franjevaca za vjerski i kulturni rad u Subotici i široj okolici.
P. Kurimski je oduvijek želio otići na hodočašće u Svetu zemlju. Stalno je molio naokolo i „kucao na sva vrata“ kako kronika kaže, da dobije dopuštenje za to hodočašće i sredi papire za putovanje. U to vrijeme nije bilo turističkih agencija, koje sve to sređuju i organiziraju putovanje. Za sve se morao pobrinuti sam hodočasnik.

Nakon što je dobio silne dozvole od poglavara Reda i razne putne isprave, zanimljivo opisuje kako braća u Svetoj zemlji veoma siromašno žive, ali su sretni jer su na svetim mjestima. On je tamo i pomagao, spominje da je svirao orgulje i u Bazilici sv. Groba i u Betlehemu na više službi dnevno.
…“Na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije svirao sam orgulje na svetoj misi. Za Kyrie, Gloria, Credo pjevao sam po jednu kiticu, a umjesto druge kitice svirao sam preludij. Odmah sam proglašen vrlo slavnim orguljašem iz Mađarske. Fala Bogu nisam se izgubio. (Napisano na hrvatskom jeziku!) Kora nigdje nema /:neki misle:/, niti vječnog svjetla, ??? ima kao u našim krajevima, samo je teže, naime svakodnevno je sveta misa pjevana, čak i po tri na dan, Te Deum Laudamus se obično pjeva s orguljama, Benedictus, Tertia, Canonica isto s orguljama, napamet, rekolekcije su po turskim kustodijama, (Sumus) U siromaštvu smo i krajnjoj neimaštini, ali krajnje motivirani. Ne tražimo ispriku za ne odlazak u kor i ne idemo da bismo stekli naklonost poglavara. U kor idemo zbog slave Božje. (…)
Pozdravljam oce mnogo poštovane i prečasne oce i braću. Molite za mene. I ja se molim za vas.
Fr. Kapistran Kurimski, m. p.”

U ovom pismu o. Kurimski pišući prezime svog zemljaka iz Šaaroške županije prezime zemljaka Ložicki piše sa slovom „ž“. To je najstariji zapis tog slova u ovom obliku kojega sam uopće našao. O. Kurimski je slovo „Ž“ ovako pisao 80 godina prije Vuka Karadžića i Ljudevita Gaja.
Na kraju predavanja g. Bela je spomenuo kako kod Boga nema slučajnosti. Naime dok je dolazio u samostan po pismo da ga prevede, susreo je fra Sinišu Srebrenovića, gvardijana iz Getsemanija u Jeruzalemu koji je došao u Suboticu i počastio našu Crnu Gospu, kako lijep uzvrat hodočasnički davnom subotičkom hodočasniku iz Subotice p. Kapistranu Kurimskom!

Zanimljivo predavanje ljudi su nagradili dugim pljeskom obojici predavača, a fra Ivan je na kraju zahvalio predavačima i g. Bašiću koji je napravio veoma lijep drveni okvir da se pismo i slični dokumenti mogu izložiti da ljudi vide, a zaštićeni su staklom. Zahvalio je i svima koji su pomogli u pripremanju kapele za predavanje! Srdačan pozdrav iz Bačke ravnice, iz Subotice!